Intervju s Krešimirom Tadijićem – fotografom Lukart Wedding Photography

Sa zadovoljstvom vam predstavljamo našeg novog kolumnistu Krešimira Tadijića, fantastičnog, kreativnog fotografa, novinara i vlasnika Lukart wedding photography, koji iza sebe ima dugogodišnje iskustvo u fotografiranju vjenčanja.
Iz intervjua s ovim pulskim fotografom doznajte o njegovoj ljubavi prema fotografiranju, samom poslu profesionalnog fotografa vjenčanja, kreativnosti ali i poneke savjete.

krešimir tadijić fotograf

Kako si započeo s fotografiranjem?

Ako izuzmemo škljocanje fotoaparatima još u tinejdžerskim danima, kada nije bilo smartphonea pa su se fotografijom bavili samo oni kojih ona zbilja zanima, prvi ozbiljniji susret s fotografijom imao sam 2005. kada sam igrom slučaja dobio posao fotoreportera u foto službi dnevnika Glas Istre i dobio priliku izučiti novinsku fotografiju tehnički i kadrovski do najsitnijih detalja od svog tadašnjeg šefa, velikog umjetnika a danas nažalost pokojnog Eduarda Strenje. Rad uz njega bio mi je poput svakodnevnog tečaja kod iskusnog učitelja i u meni se rodila iskrena ljubav prema fotografiji, naročito prema fotoreportažama koje su bile njegova specijalnost. U poslu gdje se svakodnevno sa sportskih terena trči na novinarsku konferenciju, u kratkoj pauzi obrađuje fotografije i potom juri u kazalište, svaki fotograf nauči puno o portretnoj, pejzažnoj, statičnoj i dinamičnoj fotografiji, nauči puno i o postavkama fotoaparata kako bi izvukao najviše iz nikad idealnih uvjeta.

Nešto kasnije sam, ponovo igrom slučaja, fotografirao prvo vjenčanje bez da sam znao puno o tome, obzirom da sam dobio naputak da “fotkam onako kako i inače fotkam”. Odradio sam to vjenčanje prilično uspješno s obzirom na neiskustvo. Sjećam se da sam bio neopisivo sretan kad su me mladenci pohvalili za rad. Kolege su mi tada rekle da su vjenčanja naporna i stresna i da se fotoaparat ne ispušta iz ruku i do 12 sati. Činilo se kao idealan posao za mene. Danas u njemu uživam više nego ikad, uz najmanji mogući stres.

Kad spominješ stres, on je poznat je kod mladenaca, no postoji li on i kod fotografa vjenčanja, čak i nakon godina iskustva?

Apsolutno, ipak je riječ o golemoj odgovornosti jer fotografije su uz video jedina prava uspomena na Veliki dan. Osim što imam čast i privilegiju biti fotograf mladencima koji su mi poklonili puno povjerenje, imam i obvezu svoj posao obaviti profesionalno na najvećoj mogućoj razini. Dakle mjesta pogrešci naprosto nema, i sama spoznaja ove odgovornosti stvara blagi stres. Ipak, adekvatnom tehničkom pripremom i dobrim planiranjem vremena stres se svodi na najmanju moguću razinu. Konkretno, u svojoj torbi uvijek imam dva profesionalna tijela fotoaparata, nekoliko različitih objektiva, dva blica i mnoštvo baterija. Svaki kadar snima se automatski na dvije kartice kako u slučaju kvara na jednoj ne bih ostao bez važnih fotografija.

Zamislimo paniku u trenutku ulaska mlade u crkvu u slučaju da fotoaparat, koliko god skup i kvalitetan bio, jednostavno zakaže. Uvelike umiruje činjenica da u roku od nekoliko sekundi mogu nastaviti fotografirati s drugim podjednako kvalitetnim fotoaparatom, bez da itko uopće primijeti. Također, s iskustvom sam naučio planirati vrijeme za photo session te ostaviti dovoljno vremena na transport s lokacije na lokaciju i tako omogućiti opušteni tijek vjenčanja prvenstveno sebi, a na koncu i mladencima.

Čini li upravo ovo razliku između profesionalnog fotografa vjenčanja i amatera? Kako mladenci mogu najlakše prepoznati profesionalca i koji bi im savjet dao?

Dakako, biti dobar fotograf ne znači uvijek biti profesionalac. Svakodnevno viđam prekrasne fotografije stranih i domaćih fotografa koje uistinu vole fotografiju, no upitno je mogu li oni svoj zadatak odraditi od početka do kraja? Profesionalni fotograf nerijetko bilježi vjenčanje duže od 12 sati, lovi trenutke, emocije, detalje, formalne fotografije, pejzaže,…posao mu ne dopušta pad koncentracije i on ne smije propustiti ništa. O njima najbolje govori njihov rad. Ako ponude mladencima cjelokupni portfolio najmanje nekoliko različitih vjenčanja u kojem je u potpunosti odrađen korektno, uz sve ima nekoliko primjera bookova prema kojima mladenci mogu znati što mogu očekivati, te sve dogovoreno “zapečati” ugovorom, mladenci mogu imati povjerenja u njegovu profesionalnost.

No ono što je najvažnije, te zapravo jedini moj savjet mladencima, bitno je da sa svojim fotografom razviju jedan ugodan odnos već pri prvom susretu, naprosto da se međusobno “kliknu”.

Da li surađuješ samo s mladencima iz Istre ili iz cijele Hrvatske? Jesi li kada fotografirao vjenčanje izvan Hrvatske?

Jesam, imao sam tu sreću i uvijek rado pamtim ta vjenčanja. Surađivao sam i surađujem s mladencima iz cijele Hrvatske, dakako najviše iz Istre, ali i iz Zagreba ili Dalmacije, a u dva sam navrata fotografirao vjenčanja u Zurichu. Najviše me pak raduje što se sve češće Istra spominje kao odlična destinacija za vjenčanja, pa sam tako fotografirao vjenčanje švicarskom paru na Crvenom otoku kod Rovinja, pa čak i jedno tradicionalno rusko vjenčanje u Zapadnoj Istri.

Što konkretno Istra pruža mladenacima?

Istra je predivna u svakom svom detalju, samim time je idealna lokacija za organizaciju mediteranskih vjenčanja, neovisno da li birali unutrašnjost, Grožnjana ili Motovuna, otoka (Brijuni, Crveni otok, Sveta Katarina), ili gradove poput Rovinja, Poreča, Pule, Rapca… Svjetski je poznata kao gastronomska i vinska regija, tako da se na svadbenom meniju mogu ponuditi tradicionalne mesne i riblje delicije, a sve uz mirise lavande i okuse finog maslinovog ulja. To prepoznaje sve više mladenca izvan Istre, pa čak i ako nisu ondje u mogućnosti organizirati vjenčanje, dogovaramo zaručničko fotografiranje na kojem oni dođu na jedan mali izlet.

Kada bi se trebao odlučiti za jedno, bi li izabrao fotografiranje vjenčanja ili pak zaruka?

Kada pričate priču kroz fotografije, vjenčanje je priča o Velikom danu, dok je zaručničko fotografiranje priča o jednoj ljubavi. Obje priče su vrlo važne i mladencima i meni kao fotografu, no nerijetko upravo na zaručničkom fotografiranju se najbolje zabavljamo, jer su budući mladenci u potpunosti opušteni i prepušteni sebi. Obožavam kada dođem na vjenčanje i zateknem fotografije sa sessiona u okvirima na zidu, te ugodni prijateljski odnos mladoženje koji je na prewedding sessionu uvidio da fotkanje nije nikakav bauk.

Neki mladenci se teško opuste pred objektivom. Što bi im savjetovao i da li imaš neki “isprobani” način da ih opustiš?

Fotograf vjenčanja, siguran sam da će se moji kolege složiti sa mnom, nerijetko je stilist, rame za plakanje, psiholog, organizator. Važno je imati ohrabrujući pristup, naročito s mladenkom.. Imao sam situaciju gdje je mlada bila izrazito nervozna i trebalo je dokučiti tko joj stvara nervozu. Diskretno sam uvjerio vidljivo uzbuđenu baku i mamu da je mlada gotovo potpuno spremna, da joj ništa više nije potrebno pomagati i da se slobodno prepuste gostima, nakon čega je popustio pritisak okoline na dan kad sve treba biti savršeno i mlada se u potpunosti opustila. Postoje i situacije kada kum nesvjesno šalama odvlači pažnju mladoženji prilikom fotografiranja. Tada je potrebno odraditi onaj dio koji je fotograf namijenio za zajedničko fotografiranje mladenaca i kumova, te dati kumovima “slobodno” 20 minuta za piće u obližnjem kafiću. A kada su sami, mlada je glavna, zar ne? Nedavno sam čuo komentar jednih meni jako dragih mladenaca kako u trenutku više nisu znali da li ih ja uopće fotografiram, što doživljavam kao pohvalu svog rada, jer sam na njihovom sessionu bilježio trenutke iz drugog plana, nisam ih namještao premda sam im prethodno sugerirao što bih volio snimiti. Fotografije su bile spontane, pune iskrenog osmjeha i zračile su ljubavlju.

Jesi li kada imao kakvih neobičnih zahtjeva od mladenaca?

Imao sam nekoliko vezanih uglavnom za posebne lokacije koje su samo njima značajne. Ako sam u mogućnosti ispuniti zahtjeve, uvijek sam im na raspolaganju.

Fotografiraš li još neke prigode osim vjenčanja i zaručničkih fotografija parova?

Ranije sam fotografirao događaje, uglavnom sportske te ponekad i pokoju nekretninu, međutim posljednjih nekoliko godina u potpunosti sam se prepustio vjenčanjima, stoga eventualne ponude za druge poslove fotografiranja prepuštam kolegama koji su za iste specijalizirani.

Preferiraš li više tradicionalna ili moderna vjenčanja? Kako bi opisao idealno vjenčanje?

Veliki sam ljubitelj praktičnosti koja se kad su vjenčanja u pitanju kosi s hrvatskom tradicijom. Možda bih najpreciznije odgovorio kad bih rekao da preferiram vjenčanja kakva se običavaju u drugim europskim zemljama, primjerice u Švicarskoj i Njemačkoj. Da bih bolje pojasnio, donosim primjer idealnog vjenčanja na temelju doživljenog. Dakle, na vjenčanje se poziva najviše 80-100 gostiju koji se okupljaju na zakusci pred sam čin vjenčanja i ondje se susreću s mladencima te druže s drugim gostima. Odmah nakon obreda i nužnih formalnosti odlazi se u restoran, dakle ulazak bi treba biti čim ranije, a cjelokupna zabava bi trebala završavati najkasnije u ponoć ili jedan sat. Što dobivamo ovakvom organizacijom u odnosu na tradicionalna hrvatska vjenčanja? Prvenstveno više od pola dana uzvanici imaju vremena za sebe, za opuštanje i spremanje, umjesto da čekaju dva sata kod mladoženje za polazak kod mlade, a kasnije isto toliko kod mlade za polazak u Crkvu/kod matičara. Odmorniji i opušteniji, gosti u restoranu imaju pregršt vremena za kušanje delicija, zabavu i ples, razne igre. Djeca i stariji ljudi dočekaju rezanje torte i bacanje buketa koje bude u 23 sata umjesto u 2, a svi zajedno ne gube sljedeći dan pokušavajući nadoknaditi nedostatak sna.

Istovremeno, mladencima ovakav način organizacije donosi uštedu vremena i novca jer se izbjegavaju posjete kućama te dodatni catering i pospremanje, fotografiranje odrade prije dolaska pred goste i od tog trenutka mogu se u potpunosti prepustit jedno drugome i dakako svojim najmilijima.

Voliš li retro stil dekora vjenčanja?

U smislu stila dekora definitivno favoriziram vintage, odnosno boho vjenčanja s pregršt slatkih detalja i smatram da na dekoracijama nije potrebno štedjeti. Zašto ne ljetno vjenčanje na otvorenom ili u šatoru na prekrasnoj lokaciji umjesto u restoranu? Iako nismo na razini drugih europskih zemalja u tom smislu, jer i dalje štujemo tradiciju, raduje me da se i to polako mijenja.

Kako bi opisao svoj stil fotografiranja? Koristiš li neku posebnu tehniku obrade fotografija?

Od prvog dana fotografiram na način da bilježim događaj iz drugog plana, pomalo samozatajno kako bih mogao uloviti pravi trenutak. Dakle stil bi bio fotoreporterski u kojem nisam fokusiran isključivo na mladence i trenutke oko njih, već i na niz detalja i objekata koji se povezuju s vjenčanjem. Ljubitelj sam vintage tonova koji su bili obilježje starih fotografija razvijanih iz starih foto filmova, u obradi izbjegavam jake kontraste i fotografiranje blicom, korisitim u najvećoj mogućoj mjeri prirodno osvjetljenje. Nije to nikakva forma, ne pratim slijepo taj stil, ponekad vjenčanje samo “pita” svoj ton obrade, tako i kad dizajniram albume nikad ne znam koliko fotografija ide u wedding book, naprosto onoliko koliko treba da priča bude adekvatno ispričana.

U čemu pronalaziš inspiraciju?

Samo ljubav.

Sjaj iz očiju dvoje ljudi koji se vole budi u meni kreativnost i ništa mi tada nije teško.

Jesi li nekad bio u situaciji da jednostavno nisi mogli pronaći lijepu pozadinu za fotografiranje? Da li često improviziraš?

Improvizacija postoji u svakom mom kadru jer nemam šablonu. Možda je nespretno od mene reći da improviziram, ali na vjenčanju fotografiram ono što vidim i osjećam da treba zabilježiti na karticu, nije nužna predivna panorama u pozadini da bi fotka bila lijepa.

Pristaješ li često na kompromise s mladencima iako znaš da će njihovi zahtjevi utjecati na estetiku fotografija?

Najradije bih volio odgovoriti kako sam beskompromisni fotograf koji “fura” svoj film, međutim svjestan sam kako moj posao koliko god s jedne strane pružao kreativnu slobodu, s druge strane iziskuje od mene odgovornost da zadovoljim želje mladenaca. Ponekad mladenci žele, primjerice, obaviti photosession na četiri različite lokacije, dok iskustvo meni govori kako to nije izvedivo, stoga umjesto da glasno odbijam i uvjeravam ih kako je to nemoguće, unaprijed pokušavamo dogovoriti u razgovoru, primjerice jednu lokaciju eliminirati prilikom prewedding sessiona, dvije isplanirati, a na posljednju “skočiti” ako ostane vremena. Svi uvijek budu zadovoljni. Moram naglasiti da zaista imam sreću da radim s divnim ljudima koji imaju potpuno povjerenje u mene i moj rad. Zato i volim svoj posao.

Na koji vas način budući mladenci mogu kontaktirati i bookirati vas za vjenčanje?

Najjednostavnije je putem poruke na mojoj Facebook stranici Lukart wedding photography, putem kontakt obrasaca na mom web portfoliu www.lukart-weddings.com, telefonski u svakom trenutku ili pak putem Skype-a ili Vibera ukoliko nisu iz Hrvatske.

Zahvaljujemo Krešimiru na njegovom vremenu i veselimo se čitati njegove kolumne koje kreću od sljedećeg tjedna. Želite saznati prave informacije iz prve ruke od fotografa? Njegovu kolumnu moći ćete uskoro pratiti na Moderna Vjenčanja.